SRHUEN

Grofova (Gróf) palata

Ime zgrade: Grofova (Gróf) palata
Grad, adresa: Segedin, Tisza Lajos bulevar 20/B
GPS podatci: N 46.2563, E 20.1512
Izgrađen: 1912-1913
Stilske oznake: Secesijski
Arhitekta: Ferenc J. Rajhl (Raichl J. Ferenc) (1869–1960)
Naručilac: Marton Arpad Grof (Gróf Árpád Márton), glavni tužilac Segedina je inicirao izgradnju.
Izvođač radova: Janoš Štumf, Jožef Gomboš
Stepen zaštite/Konzervatorsko rangiranje: Objekat je spomenik kulture.

Originalna namena/funkcija objekta

Izmene

Objekat je očuvan skoro u originalnom stanju. Spoljnu fasadu dinamičnom i lepom čini igra uvučenih i isturenih delova fasade, kao i naizmenično rešenje prozora i erkera. Posebna dekoracija na glavnoj fasadi je veliki, pozlaćeni motiv orijentalne ornamentike. Originalno, stanovi u ovom objektu bili su namenjeni dobro plaćenim činovnicima. Na prizemlju su bile smeštene kancelarije za advokate, na spratovima su bili stanovi. Objekat je u funkciji kao stambena zgrada i danas. Vrednost objekta povećava činjenica da u nekim stanovima još uvek postoje originalne pločice. Veoma je atraktivna gvozdena konstrukcija stepeništa sa unikatnom ogradom od kovanog gvožđa, sa zidovima bogato dekorisanim secesijskim štuko ukrasima. Nažalost mnoga ulazna vrata u stanove na visećim hodnicima nisu vraćena u izvorno stanje.

Opis zgrade, analiza

Među segedinskim najamnim zgradama s prekretnice vekova pravi kuriozitet predstavlja ova veličanstvena secesijska palata, ona u skladu sa svojim položajem dominira panoramom i krasi grad. Izvorno stanje čuva i spolja i iznutra u gotovo nepromenjenom obliku. Jedinstvenim stilom i osobenim arhitektonskim rešenjima povezuje Segedin sa Suboticom. Deluje kao da je Ferenc J. Rajhl genijalna rešenja formi i pažnju projektanta utisnutu na svaki detalj subotičke palate presadio u raskošnije, impozantnije rešenje segedinske najamne palate. Vrlo je spektakularno rešenje pročelja u vidu ogromne trijumfalne kapije sa prostorno uvučenim centralnim delom, izgled raščlanjen erkerima, zabatima, nišama. Najdekorativniji deo zgrade je mozaik sa upadljivom bojom zlata formiran prema orijentalnom ukusu. Fasadna ornamentika – gleđosana keramika, manji mozaici, radovi od kovanog gvožđa prefinjenih linija – prekrivaju površinu bogatstvom od kojeg zastaje dah; ipak, nemamo osećaj da je zgrada prenatrpana, previše dekorisana. Verovatno zbog toga što površine raščlanjene na velike poteze jedinstvo zaobljenih arhitektonskih segmenata dva ugaona tornja ublažava prekomerno istočnjačko obilje formi i ukrasa. Zgrada i iznutra čuva duh prekretnice vekova, u jednom delu stanova su zadržana izvorna rešenja. Kada zakoračimo u zgradu, susrećemo se sa velelepnim rešetkama na kapijama, sa vratima, gelenderima koji se smatraju remek delima kovanog gvožđa, kvakama, žardinjerama, po blistavim bojama prepoznatljivim zidnim pločicama i prozorskim staklima.

Literatura

Nagy Zoltán, A szecessziós építészet Szegeden, Szeged története 3/1, Szeged, 1991.

Csongrád megye építészeti emlékei, Szeged, 2000, O. Csegezi Mónika szócikke

Bakonyi Tibor, A századforduló építészete Szegeden, Műemlékvédelem, 1980. 3. sz.

Bagyinszki Zoltán – Gerle János, Alföldi szecesszió, /Art Nouveau in the Alföld Debrecen, 2008.