Najamna Palata (Kuća Pegla)

Stanovnici Segedina ovu zgradu kasne secesije, na osnovu oblika, nazivaju samo peglom. Deset godina posle izgradnje sedišta Segedinsko-čongradske štedionice koja stoji na susednom placu, projektovanje „nove čongradske palate“ su ponovo naručili od Lipota BAUMHORNA. To je bio njegov zadnji projekat u Segedinu. Mada je plac za 29 kvadratnih hvati bio manji od propisanog, a to je značilo da će drvorište biti manje, gradska uprava je 1912. godine ipak izdala dozvolu za gradnju. Za godinu dana, 1913. godine je završena trospratna, znamenita zgrada. Na prizemlju su bile poslovne prostorije visoke 5 metara, na poluspratu su bile kancelarije, a iznad trosobni do petosobni stanovi sa kupatilom. Fasade na dve ulice (Takarektar i Mihalja Horvata) se spajaju pod oštrim uglom, ali luk istaknutog tornja na vrhu to ublažava. Spektakularne kupole na tornjevima takozvane pegle i sedišta štedionice kao da čine jedan par, ako ih gledamo iz pravca trga, čini se da su blizanci. Glavni ulaz sa širokim stepeništem i stubovima je sa ulice Takarektar, ali postoji i jedan sporedni ulaz sa druge ulice. Struktura fasade je klasična, sa secesijskim detaljima: prepliću se maske, kike i uvojci, pepito kockasti motivi. Zgradu krase lepo izrađene polukružne ograde balkona i kovane rešetke kapija, delo umetničkog bravara Đerđa KONJE. U svom opusu Baumhorn je samo na ovoj zgradi upotrebio bakarne reljefe iznad prizemnih stubova. Na tim reljefima se može prepoznati mađarski narodni motiv, stilizovani đurđevak, koji se pojavljuje i na gvozdenim ogradama. Pored glavnog ulaza je postavljena bakarna lampa. Na početku stepeništa se nalaze vitražni prozori u boji. Na vitražnim staklima su upotrebljeni geometrijske forme, i kontrastne boje, žute i crne – prozori su danas na žalost nepotpuni.